Kategorije
Kabala

VIII. Nužnost i funkcija ne-znanja

Ljudi koji rade na sebi su dodatno da ne kažem najviše pogođeni tim morem ne-znanja oko sebe. Oni su ispostavljeni dodatnoj kolateralnoj šteti. Znamo iz kojih razloga. Ti ljudi su neka vrsta modernih Don Kihota. To je neki oblik besmislene robije do kraja života da bi eventuelno post mortem nekada usledila kompenzacija, slava. Ili ne!

Borba sa ne-znanjem je veoma naporna, zahtevna, bolna i ponekad čak besmislena, jer kao da smo osuđeni na poraz. Ipak, ljudi koji stvarno rade na sebi, na svojem razvoju, bilo da podučavaju druge ili ne, bilo da to rade latentno ili ne, ne treba da se brinu i budu razočarani zbog opšteg slabog nivoa duhovnosti ljudi oko sebe. Prvo, uvek je tako bilo, uz male oscilacije. Drugo, tako treba da bude. Malo izabranih (onih koji nešto znaju) i puno šarlatana, prevaranata, kvazi učitelja i ogromno stado ovaca, slepaca, neznalica koji se povode za šarlatanima. Tako treba da bude. Svako ko se zbog toga uzbuđuje, nervira, žalosti, spada u neznalice. Svaki onaj ko bi želeo da prosvetli široke mase, spada u neznalice. Dakle, tako je normalno, tako treba da bude i tako je dobro. Kako dobro? To more ne-znanja? To more ne-znanja, more žabokrečine je potrebno jer to je filter, nužan filter za nužnu selekciju izabranih, pravih. To je tako konstruisao i smislio Veliki Arhitekta. Taj filter prođu samo najbolji, samo vredni i samo oni koji su predisponirani. Zato ih je tako malo. To je prirodni sistem selekcije a ne ljudski zato je nepogrešiv. Ja sam fasciniran kako je to savršen sistem, nemoguće ga je prevariti. Plus fasciniran sam nad apsurdnostima manifestacije te žabokrečine. To teško da mašta može da izmisli. Dakle, taj sistem selekcije prođu samo kompetentni, najistrajniji, najuporniji, najdisciplinovaniji i oni koji imaju potrebu, dozu želje za znanjem. A sada ću navesti jedan apsurdni primer. Krajem devedesetih ili možda nakon 2000-te, na radiju slušam razgovor sa jednim takvim ‘duhovno razvijenim čovekom’ koji svašta priča, ali glavni biser mu je ‘na našem rejonu se više dešava na području duhovnosti nego u Londonu’. Alo! Prvo sam bio šokiran. Pitao sam se ko je ovde lud, ko je za ludnicu, ko je pijan? Ali posle sam shvatio funkciju takvih ljudi. Hoću da kažem da su načini delovanja i ispoljavanja i održavanja tog niskog nivoa ne-znanja i gluposti tako raznovrsni i brojni. Oni koji se probiju, prođu kroz te drastične filtere, ne moraju da rade na prosvetljenju drugih niti na ublažavanju tih uslova selekcije. Ne! Oni moraju da rade na sebi, da egoistično misle na sebe a ako usput i još nekoga obrazuju to je OK, a ako ne to je opet OK. Mnogi takvi su tokom istorije pokušali da obrazuju, prosvetle druge, otvore oči drugima pa su ih ti slepci čak i ubili. Elifas Levi je rekao da magičar ima dovoljno primera iz istorije da su izuzetni ljudi stradali zbog budala i da treba da čuva sebe mnogo više nego te budale oko sebe! Dakle, nije bez razloga toliko neznalica kada i bog kažnjava one koji hoće da te neznalice nečemu nauče. Neznalice i šarlatani su tu da budu upotrebljeni a ne da ih neko prosvetljuje. Dakle, za nas je važno da emotivno ne trznemo na njih. To je velika opasnosti i ako trznemo na njihove slabosti je znak našeg sopstvenog nesavršenstva. Jednaki je znak našeg nesavršenstva ako imamo motiv da ih prosvetlimo, obrazujemo. Nije sportski nekoga terati da se nešto nauči. Sportski je da on tebe moli da ga naučiš!

Povezano sa time se možemo pitati sasvim logično pitanje – zašto je tako teško bogatog ili poslovnog čoveka navesti na inicijacijsko znanje? Zato jer je za njega prekasno. Sve škole koje je pohađao u životu su ka stimulisale ka nekom obliku pohlepe (koja je u izvesnoj meri čak i poželjna) i koja ga je toliko oblikovala, usmerila, zacementirala i pravac i uskost ugla gledanja na život. Ovo pitanje je važno jer mnogi mladi i nadobudni magičari sanjaju da će ‘svojom naukom’ da šarmiraju lepe i uspešne poslovne žene! Ne sine! Beton je da se po njemu hoda a dijamant je da se stavi u krunu! Možda će ti uspeti tek tada kada budeš na svojem frontu uspešan onoliko koliko je ona uspešna na svojem! Možda! Umesto filozofije hleb se zarađuje lopatom. Tako biva ako ti je slaba filozofija. Možda je bolje šarmirati takvu ženu ako mesec dana svaki dan radiš po 256 sklekova. Ne smeš da prekineš nijedan da i ne sme da ih bude ni više ni manje od 256. Nakon toga imaš veće šanse da je osvojiš. Ako ni to ne uspe, povećaj broj sklekova.

Tirane niko ne voli ali i oni imaju funkciju da nateraju podređene, tiranisane da postanu jaki! Nema druge funkcije za tirane. I njih bog voli i zato im je dao tu funkciju! Nezahvalnu. Jadni tirani.